Parodontopatija (paradentoza) je hronična upalna bolest potpornog tkiva zuba, desni, cementa, periodontalnih vlakana i alveolarne kosti.
Oštećenje ovih struktura dovodi do postepenog rasklaćivanja, a na kraju i gubitka zuba. Iako se smatra neizlečivom bolešću, njen napredak se može značajno usporiti ukoliko se simptomi prepoznaju na vreme.
Problem je što parodontopatija u početnim fazama često prolazi gotovo neprimetno. Mnogi pacijenti ignorišu prve znakove, pa se kod stomatologa javljaju tek kada je bolest već uznapredovala.
Statistika pokazuje da oko 750 miliona ljudi širom sveta pati od ovog oboljenja, što je čini jednim od najčešćih oralnih zdravstvenih problema.
Šta je parodontopatija?

Ove strukture obuhvataju:
- desni (gingiva)
- cement zuba
- periodontalna vlakna (ligament)
- alveolarnu kost
Kada se bakterije iz zubnog plaka dugo zadržavaju na površini zuba i ispod desni, dolazi do upale koja zahvata navedena tkiva.
Upalni proces postepeno razara vlakna i kost koja drži zub, što vremenom dovodi do stvaranja parodontalnih džepova, povlačenja desni i gubitka stabilnosti zuba.
Parodontopatija obično napreduje postepeno i u početku može biti gotovo neprimetna.
Zato mnogi pacijenti ne primete problem sve dok upala ne dostigne dublje strukture i ne dovede do ozbiljnijih simptoma.
Statistički podaci pokazuju da je parodontopatija najčešći uzrok gubitka zuba kod odraslih osoba, što naglašava značaj ranog otkrivanja i adekvatnog lečenja.
Uzroci i faktori rizika
Razvoj parodontopatije nije posledica jednog faktora, već kombinacije genetskih predispozicija, navika i zdravstvenog stanja organizma.
Najčešći uzroci i faktori rizika su:
Zubni plak i kamenac

Plak je mekana, lepljiva naslaga sastavljena od bakterija.
Ako se ne uklanja redovno i pravilno, brzo se mineralizuje i pretvara u kamenac.
Bakterije iz plaka i kamenca oslobađaju toksine koji izazivaju iritaciju, oticanje i krvarenje desni, a kasnije oštećenje kosti i vlakana koja drže zub.
Nepravilna oralna higijena
Loša tehnika pranja zuba, preskakanje interdentalnog čišćenja i retka profesionalna čišćenja omogućavaju nakupljanje tvrdog kamenca.
On je glavni pokretač hronične upale.
Genetska predispozicija
Neke osobe imaju urođenu sklonost bržem razvoju parodontopatije.
Kod njih čak i manji nivoi bakterija mogu izazvati jaču upalnu reakciju.
Ako postoji porodična istorija parodontnih problema, rizik je značajno povećan.
Pušenje

Pušači su u znatno većem riziku od razvoja parodontopatije. Nikotin smanjuje dotok krvi u desni, slabi imunološki odgovor i prikriva tipične simptome, poput krvarenja.
To znači da bolest često napreduje tiho i neprimetno.
Hormonske promene
Pubertet, trudnoća i menopauza mogu povećati osetljivost desni na bakterije zbog hormonskih oscilacija.
U tim periodima desni postaju reaktivnije, sklonije oticanju i upali.
Sistemske bolesti
Dijabetes, naročito ako je loše kontrolisan, direktno povećava rizik od infekcija i otežava zarastanje tkiva.
Autoimune bolesti mogu dodatno oslabiti imuni sistem i ubrzati progresiju parodontopatije.
Stres

Hronični stres smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija i pojačava upalne procese.
Takođe utiče na lošije navike, poput preskakanja oralne higijene.
Neuravnotežena ishrana
Manjak esencijalnih nutrijenata poput vitamina C (važnog za regeneraciju tkiva), vitamina D (ključnog za zdravlje kostiju), omega-3 masnih kiselina i kalcijuma može oslabiti otpornost desni i usporiti oporavak oštećenih tkiva.
Prevencija i rana intervencija
Prevencija je najdelotvorniji način borbe protiv parodontopatije.
Za razliku od karijesa, gde se oštećeni deo zuba može nadoknaditi plombom, parodontopatija oštećuje potporna tkiva zuba koja se ne mogu u potpunosti regenerisati.
Zato je presudno reagovati pre nego što dođe do gubitka kosti i dubokih parodontalnih džepova.
Cilj preventive je da se smanji prisustvo bakterija, spreči njihovo nakupljanje ispod desni i ojača lokalni imuni odgovor tkiva.
Redovne kontrole su ključne, jer stomatolog može prepoznati promene koje pacijent sam ne vidi. Ukoliko živite u blizini, redovne preglede može obaviti zubar u Novom Sadu, koji će pratiti stanje desni i sprečiti napredovanje upale.
Redovno uklanjanje kamenca

Profesionalno čišćenje zuba u stomatološkoj ordinaciji uklanja plak i kamenac koji se ne mogu skinuti kućnom higijenom.
Kamenac je čvrsto pričvršćen za površinu zuba, naročito ispod linije desni, gde predstavlja glavni uzrok upale i gubitka kosti.
- Preporučena učestalost: svakih 3 do 6 meseci, u zavisnosti od individualnog rizika.
- Kod pacijenata sa već dijagnostikovanom parodontopatijom, čišćenja mogu biti potrebna i na svaka 2–3 meseca.
Redovno uklanjanje kamenca sprečava razvoj skrivenih džepova i omogućava desni da ponovo čvrsto nalegnu uz zub.
Pravilna oralna higijena

Najvažniji deo prevencije odvija se kod kuće.
Pravilna higijena obuhvata:
- Pranje zuba dvaput dnevno, obaveznom tehnikom kružnih ili vibracionih pokreta (npr. Bass tehnika).
- Interdentalno čišćenje: koncem ili interdentalnim četkicama, koje uklanjaju naslage tamo gde četkica ne dopire.
- Korišćenje meke ili ultrasoft četkice, koja ne oštećuje desni i efikasna je u uklanjanju plaka.
Preskakanje samo nekoliko dana interdentalnog čišćenja može dovesti do započinjanja upalnog procesa, posebno kod osoba sa većim rizikom.
Antibakterijske vodice

Antibakterijske tečnosti dopunjuju, ali ne zamenjuju higijenu.
One smanjuju broj patogenih bakterija i pomažu u smanjenju upale.
Preporučuju se:
- vodice bez alkohola, posebno kod pacijenata sa osetljivim desnima,
- formule sa hlorheksidinom, cetilpiridin-hloridom ili eteričnim uljima u kraćim terapijskim periodima,
- svakodnevne blage antiseptičke vodice za dugoročnu upotrebu.
Vodice poboljšavaju rezultate higijene, smanjuju krvarenje i pomažu održavanju zdravih desni tokom dana.
Zdrava ishrana

Ishrana igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja desni jer utiče na imuni odgovor i regeneraciju tkiva.
Posebno su važni:
- Vitamin C je ključan za zaceljivanje, jača krvne sudove i smanjuje upalu.
- Vitamin D utiče na gustinu kosti i imunitet.
- Omega-3 masne kiseline poseduju antiinflamatorna svojstva.
- Kalcijum je od vitalnog značaja za očuvanje čvrstoće alveolarne kosti.
Nedovoljna ishrana ili dijete siromašne ovim nutrijentima mogu ubrzati razvoj parodontopatije ili usporiti oporavak.
Redovne kontrole

Mnogi pacijenti ne primećuju prve simptome jer oni mogu biti blagi ili prolazni.
Stomatolog, međutim, može otkriti:
- početno povlačenje desni,
- nakupljanje kamenca ispod površine,
- formiranje ranih parodontalnih džepova,
- upalu u dubini tkiva koju pacijent ne oseća.
Kontrole omogućavaju pravovremenu intervenciju i sprečavaju prelazak bolesti u uznapredovanu fazu.
Prvi simptomi – kako ih prepoznati?
Parodontopatija je podmukla bolest jer u ranim fazama obično ne izaziva bol, što dovodi do toga da pacijenti ne obraćaju pažnju na prve gotovo neprimetne znake.
Međutim, upravo se tada može najlakše sprečiti dalji napredak.
Prepoznavanje simptoma u početku omogućava pravovremenu terapiju i sprečava nepovratno oštećenje potpornih struktura zuba.
U nastavku su detaljno objašnjeni najčešći simptomi koji ukazuju na razvoj bolesti.
Krvarenje desni

Krvarenje je najčešći i najraniji simptom koji se javlja kod gingivitisa, prve faze bolesti.
Može se pojaviti:
- tokom pranja zuba,
- pri korišćenju interdentalnog konca,
- pri žvakanju tvrđe hrane,
- čak i spontano, bez ikakvog nadražaja.
Krvarenje se često pogrešno tumači kao „prejak pritisak četkice“, zbog čega mnogi pacijenti prestanu detaljno da čiste zube, čime problem samo postaje teži.
Crvenilo, otok i osetljivost desni
Zdrave desni su čvrste, ružičaste i priljubljene uz zube.
Kada se pojave upala i otok, desni postaju:
- tamno crvene,
- Otečene,
- mekše na dodir,
- osetljive pri žvakanju.
Ovi simptomi ukazuju na to da se upala već razvila i da desni reaguju na prisustvo bakterija i toksina.
Loš zadah i neprijatan ukus u ustima

Uporne bakterijske infekcije u parodoncijumu stvaraju specifične sumporne spojeve, koji uzrokuju:
- hronično neprijatan miris iz usta,
- gorak ili metalan ukus,
- osećaj „ustajalosti“ u ustima, posebno ujutru.
Ovaj simptom je često prvi koji primeti okolina, dok ga sam pacijent sporo registruje zbog privikavanja na miris.
Osećaj peckanja, trnjenja ili stranog tela
Kod mnogih pacijenata javlja se subjektivan osećaj nelagodnosti, koji može uključivati:
- blago peckanje,
- trnjenje između zuba,
- osećaj kao da je hrana stalno zaglavljena.
Ovo je rezultat iritirane sluzokože i početnog stvaranja parodontalnih džepova u kojima se zadržava plak.
Povlačenje desni

Povlačenje desni jedan je od najvidljivijih znakova napredovanja bolesti.
Može se manifestovati kao:
- produžen izgled zuba,
- povećana osetljivost na hladno i toplo,
- izlaganje korena, koji je tamnije boje od krune zuba.
Ovaj proces nastaje jer upala dovodi do uništavanja tkiva koje drži desni priljubljene uz zub.
Blago rasklaćivanje zuba
Kada kost počne da se povlači, zubi gube stabilnost.
Pacijent može primetiti:
- pomeranje zuba pri žvakanju,
- blago njihanje zuba na dodir,
- promenjen položaj zuba u nizu.
Ovo je znak da je bolest dostigla uznapredovalu fazu.
Formiranje parodontalnih džepova
Parodontalni džepovi su prostori između desni i zuba u kojima se zadržavaju:
- Bakterije,
- Plak,
- Kamenac,
- Ostaci hrane.
Vremenom se ti džepovi produbljuju, što dodatno pogoršava stanje i otežava održavanje higijene kod kuće. Džepovi su tipičan znak prelaska bolesti iz površinske u dublju, destruktivnu fazu.
Faze bolesti

Parodontopatija se razvija postepeno, kroz jasno definisane stadijume.
Razumevanje svake faze pomaže pacijentima da shvate ozbiljnost bolesti i važnost blagovremenih pregleda i terapija.
Faza #1: Gingivitis
Gingivitis predstavlja najblaži, početni oblik bolesti. Upala je ograničena isključivo na desni, bez oštećenja kosti i dubokih potpornih struktura.
Karakteristike gingivitisa:
- desni su crvene i otečene,
- krvarenje je čest simptom,
- nema gubitka koštanog tkiva,
- stanje je u potpunosti reverzibilno.
Ako se na ovom nivou ukloni kamenac, uspostavi pravilna higijena i uklone etiološki faktori, desni se mogu potpuno oporaviti.
Faza #2: Početni parodontitis
Ovo je prelazna faza između površinske upale desni i pravog parodontitisa.
U ovoj fazi:
- upala se širi ispod linije desni,
- formiraju se plitki parodontalni džepovi,
- bakterije počinju da oštećuju periodontalna vlakna,
- može doći do minimalnog gubitka kosti.
Pacijent obično ne oseća bol, ali simptomi poput krvarenja, neprijatnog zadaha i povlačenja desni postaju sve izraženiji.
Profesionalna terapija je neophodna da bi se proces zaustavio.
Faza #3: Umereni do uznapredovali parodontitis
U ovoj fazi oštećenje je značajno i uključuje:
- gubitak alveolarne kosti,
- povlačenje desni,
- vidljivo klimanje zuba,
- dublje parodontalne džepove.
Pacijent može primetiti promene u rasporedu zuba, otežano žvakanje i povećanu osetljivost.
Tretman u ovoj fazi najčešće zahteva kombinaciju nehirurških i hirurških tehnika, kako bi se uklonile bakterije i stabilizovalo stanje.
Faza #4: Terminalna faza
Najozbiljniji stadijum parodontopatije karakteriše:
- izrazito dubok gubitak kosti,
- ozbiljno rasklaćivanje zuba,
- spontano ispadanje zuba ili potreba za ekstrakcijom,
- smanjena mogućnost regeneracije tkiva.
U ovoj fazi prirodni zubi se najčešće ne mogu sačuvati.
Lečenje je usmereno na rekonstrukciju izgubljenih zuba pomoću implantata, mostova ili proteza, čime se vraća funkcija i estetika.
Za kraj
Parodontopatija je tiha, ali ozbiljna bolest koja ugrožava ne samo zube, već i opšte zdravlje.
Prvi simptomi, krvarenje desni, crvenilo, neprijatan zadah, često se zanemaraju, ali upravo su oni znak da treba reagovati odmah.
Ranim otkrivanjem i pravilnom terapijom moguće je zaustaviti napredovanje bolesti i izbeći gubitak zuba.
Samo stomatolog može precizno proceniti stanje desni i odrediti odgovarajući tretman.

